Norveški povijesni križar Max Manus, koji je živio od 1914. do 1996. godine, među Skandinavcima uživa ime zbog svojh zastrašujućih hrabrih djela tijekom Drugoga svjetskog rata, ali zanimljivo je što je nekoliko nepovjesničara izvan sjeverne Europe čulo za njega. Ova avanturistička epska priča redatelja Joachima Roenninga i Espena Sandberga („Bandidas“) predstavlja prvi „mainstream“ pokušaj da prikaže Manusove napore u obliku cjelovečernjeg filma i prikazom njegovih herojskih radnji. Većina akcija proteže se od 9. travnja 1940. godine do 8. svibnja 1945. godine, odnosno perioda njemačke okupacije Norveške. Unatoč gotovo potpunom nedostatku formalnog obrazovanja, Max (Aksel Hennie) se potpuno razbjesni kad Norveška padne pod Njemačku i kad unutar dva mjeseca dopusti novu marionetsku vladu. Manus se poveže s još nekim gnjevnim Norvežanima i osnuje pokret otpora poznat kao „Organizacija Rogner“ – skupinu osoba predanih nabavi oružja, širenju antinacističke propagande i isijavanju borbenoga duha. Poslije, kad su ga Nijemci uhvatili, dvaput je pokušao pobjeći iz pandži Nijemaca pokazujući time da je neustrašiv. Nakon toga slijedi period treninga za sabotaže u Škotskoj. Manus se vraća u Norvešku i rukovodi misijom potapanja nacističkoga opskrbnog broda u luci u Oslu. Misija je bila uspješna, ali posljedica je bila osvetnički pohod psihopatskog vođe Gestapa Sigfrieda Fehmera (Ken Duken). Taj je događaj Sigfrieda i Maxa pretvorio u zaklete neprijatelje pune mržnje jedog prema drugomu. Unatoč tomu, Manusovi se junački napori za oslobođenjem Norveške nastavljaju. Thomas Nordseth-Tller napisao je scenarij i dao si je malo slobode kod povijesnih činjenica.