Desetogodišnja Denisa na mnogo je načina autsajder: ona i njezina romska obitelj naselili su se blizu kvarta u poljskome gradu u kojem nisu dobrodošli. Također je djevojčica u zajednici u kojoj muškarci vode glavnu riječ i gluha je, zbog čega nikad nije naučila govoriti. Uzrok njezina stanja nepoznat je jer je liječnik nikada nije pregledao. Unatoč svemu tome, ova mala otpadnica simpatična je, zaigrana i druželjubiva djevojčica koja obožava plesati: to je jedan od načina da izrazi osjećaje koje ne može izraziti riječima. Voli plesati poput glamuroznih glumica na bolivudskim DVD-ima koje je našla u kanti za smeće. Dok se njezina zajednica vidno bori sa siromaštvom, izopćenošću i rasizmom, Denisa pleše među strvinarskim kokošima, psima i djecom u improviziranom logoru te tijekom dirljivih intermezza u kojima je Denisa u središtu pozornosti. Tada jednoga dana dobije slušni aparatić i prvi put čuje. Redateljica Agnieszka Zwiefka prati Denisu i njezinu obitelj kroz nekoliko razdoblja te postaje jasno da čak i djeca ovdje razumiju probleme odraslih. Točno znaju koliko su ljudi u Europskoj uniji neprijateljski nastrojeni prema onima bez osobne iskaznice, obrazovanja, posla i trajnoga boravišta.